Sport i fizička aktivnost su jako važni za život i napredak svakog pojedinca. Uvođenje sportskih aktivnosti od malih nogu je za svaku pohvalu, pogotovo u ovom periodu koje mnogi nazivaju erom moderne tehnologije. Ipak u šarolikoj ponudi sportskih i drugih aktivnosti za mališane, ne smijemo dozvoliti sebi da preovladaju rečenice: “Ma samo neka nešto trenira. Neka se iskače. Ionako je cio dan pred ekranom…”
Pristup
Vremena se mijenjaju a generacije smjenjuju. Pristup i rad sa današnjom djecom i omladinom nije niti može biti isti kao što je nekada bio. Djeci je potrebno približiti sportsku aktivnost i uvesti je u istu lagano, bez stresa i pritiska, kako bi se u daljem životu osjećali neobično kada bi bili bez aktivnosti. Djeca trebaju da uživaju i da vole to što rade. Trening ne treba da se gleda kao gomila naređenja, pravila, uputstava i šablona koji slijepo trebaju da se prate. Pod ovim ne smatram da ne treba da postoje granice, odrednice i slično, nego da nije potrebno “pritezati” konce toliko. I sami se lako sjetimo zabavnih momenata, tako i djeca trebaju da uče i da se zabavljaju. Pravila i režimi ih ionako čekaju u skoroj budućnosti.
Odabir trenera
Teško je odrediti kako prepoznati i odabrati dobrog trenera. Kod većine stoji ustaljeno pravilo da strogoća, vika, dubok glas i pritisak daju dobre rezultate. TRENER je jedna od najvažnijih figura u životu pojedinca nakon roditelja. Odgovornost trenera je da razvije samopouzdanje kod djeteta, da ga uči, oblikuje, radi na budućim dobrim i kvalitetnim ljudima. Uvrede i udarci (koje sam masovno imala prilike čuti i vidjeti) koje treneri upućuju djeci uz odobravajuće klimanje glavom roditelja, neće razviti ništa. Poslije, kada stigne tinejdžerski period svi razmišljaju otkud njihovo dijete da priča takvim jezikom, još prema roditelju. Kako siješ, tako ćeš i požnjeti.
DAKLE, TRAŽITE PEDAGOGA. Danas svi mogu da budu treneri zvanjem, ali na žalost, dobri pedagozi, nikako. Neko može da bude majstor najvišeg znanja i zvanja, ali prosto nije sposoban prenijeti to znanje onako kako priliči i treba. Biti pedagog ne podrazumijeva imati diplomu VSS Pedagoga, već imati pedagoški pristup kroz trening. Postavljanje dobrih temelja o sportu i fizičkoj aktivnosti je vrlo važna uloga koju svaki trener koji radi sa djecom preuzima na sebe i treba da joj pristupi sa velikom odgovornošću.
Odabir kluba ili grupe
“Zašto ga vodiš tamo, njih je malo. Dovedi ga kod ……., da vidiš šta ih je.” Nemojte da “trpate” svoju djecu u velike grupe samo zbog izgleda kluba, nečije priče, rodbinske veze ili slično. Kako očekujete da se trener posveti svakom djetetu ukoliko ih je 30 ili nerijetko 50 u grupi? Uvijek je bolji, kvalitetniji i brži rad sa djecom u manjim grupama. A to je upravo ono što djeca danas trebaju da im se pruži, Posvećenost.
Nemojte tražiti od trenera da radi vaš posao
Nerijetko se od trenera očekuje da obavlja posao roditelja. Svakako da je pohvalno da trener pozitivno utiče na dijete ali ne i da mora da ga ili ju vaspitava, mijenja ličnost ili slično. Sve što je potrebno da se “popravi”, da se utiče na neke segmente koji će pomoći djetetu da se razvije u kvalitetnu i kompletnu ličnost, je potrebno raditi isključivo u saradnji roditelja i trenera. Jedna strana bez druge, vrlo rijetko može da ostvari dobre rezultate.