Moderno doba sa sobom nosi mnoge benefite i olakšice no isto tako i skrivene mane koje ostavljaju posledice na dugoročnoj osnovi. Kada govorimo o modernom dobu, svjesni smo popularizacije digitalnih “instrumenata” koji se koriste u svrhu edukacije od najranijeg doba, pa slobodno mogu da govorim i o bebama. Dugogodišnjim posmatranjem i praćenjem dječijeg toka razvoja kroz posao ali i kroz kapueru, kako psihičkog tako i fizičkog, kao i kroz dokaze koja brojna istrživanja pokazuju, agresija ali i mnoge druge moderne “bolesti” kod djece se sve češće manifestuje kao posledica ekranizacije i prevelike izloženosti igrama na telefonu, tabletu, PlayStationu itd. Kada se obratite pedijatru sa bilo kojim od pomenutih problema koji ste uvidjeli kod svog djeteta (agresija, hiperaktivnost, manjak volje, loš motoričko-govorni razvoj, loša pokretljivost ili tzv mlitavost, nesigurnost, loše držanje, asocijalnost…) najčešća preporuka je da se treba baviti nekom aktivnosti kojom će se potrošiti “višak” energije ili pak treba da ide na neki sport “da očvrsne”.
Jačanje karaktera kod djece je složan proces čijoj analizi danas već morate posvetiti malo više vremena. Uvijek kažem i kroz svoj posao i kroz kapueru, da djeca nisu kalup i šablon i na njima ne može da se primijeni jednak pristup ni rad. Zašto bih uvijek istakla Kapueru kao odličan “alat” za jačanje karaktera, osnaživanje ličnosti, bolje komunikacije, smanjenje agresije, podizanje nivoa volje…jeste njena nenasilna priroda. Mnogo puta sam pisala i pričala o fizičkim prednostima koje bavljenje kapuerom nosi sa sobom, no ovaj put ću se fokusirati na psiho-razvojne.
Kroz kapueru se i djeca, ali i odrasli uče rješavanju konflikata, problema ili u tom momentu nerješivih situacija na nenasilan način. Najprije je potrebno raditi na razvoju komunikacije te rješavanju “problema” koji se nalazi pred nama, a sve to kroz fizičku aktivnost. Treneri danas vrlo često zaboravljaju da oni kao i vaspitači, učitelji, nastavnici… igraju ulogu modela i uzora za djecu. Jačanje karaktera se neće postići vikanjem na dijete, tjeranjem u kaznu, demonstriranjem “sile” od strane trenera a sigurno ne nazivanjem pogrdnim imenima i slično. Budite sigurni da ovakvim ponašanjem vaše dijete odrasta u nasilnika i sociopatu prije nego u dijete sa jakim karakterom i samopouzdanjem te će kao što je to dijete tretirano isto tako ono tretirati slabije od sebe. Ovako dolazimo do problema nasilja u školama tzv. buling (bullying). Naglašavam da je ogromna razlika između autoriteta koji se postiže na ovaj način i autoriteta koji steknete kroz strahopoštovanje.
Dakle, zašto kapuera?, jer kroz nju razvijate baš to, fair-play odnos, ravnopravnost, uvažavanje mišljenja a postićićete onoliko uspjeha koliko date sebe u kapueru a ne koliko neko viče ili traži od vas. Ono što je još jedna od prednosti, kapuera nije takmičarskog duha, odnosno, više se takmičite sami sa sobom koliko ćete postići i koji je naredni potez koji ćete savladati samo što vam na kraju niko ne da onu medalju od 3 KM za to nego se ponosno pokazujete pred svima.
Kapuera je za djecu jedna velika igra kroz koju postaju bolji ljudi, bolji učenici a što je najvažnije nauče kako je uzvraćanje agresijom na agresiju jedna od najgorih mogućih stvari koja sigurno ništa dobro ne može da donese. Kroz kapueru se pomjeraju granice njihovih psiho-fizičkih sposobnosti i svaki uspjeh je razlog za jedno veliko BRAVO i pohvalu ali isto tako jedan korak više za nove izazove koje treba savladati.
I dakle, sledeći put, kada pomislite da upišete dijete “da očvrsne” pažljivo birajte kojim putem će doći do “očvrslosti”.
Slavica Repović – apelido – Azul